30 godina harmonikaÅ¡ke tradicije u RoÄu
U trideset godina kroz susrete sviraÄa trieÅ¡tina u malom istarskom gradu RoÄu, proÅ¡lo je 150 sviraÄa, a već je njih 60 umrlo. Ali tradicija ide dalje jer trieÅ¡tinku svira sve viÅ¡e mladih ljudi, a otimanje tradicijske glazbe i glazbala zaboravu može se zahvaliti roÄkoj manifestaciji „Z armoniku v RoÄ“, koja se već trideset godina održava svake druge nedjelje u svibnju!
A sve je poÄelo 7. svibnja 1989. na roÄkom Placu gdje se, s namjerom obnavljanja sviranja tradicijskog instrumenata dijatonske harmonike, popularno zvane trieÅ¡tinka (jer su se gradile u Trstu), okupilo 15 sviraÄa iz Hrvatske, 3 iz Slovenije i 2 iz Italije. Poticaj za svirku dali su im Älanovi tadaÅ¡njeg željezniÄarskog KUD-a „RoÄ“, muzikolog Renato Pernić i novinar, književnik i turistiÄki radnik Vlado Pernić. ŽKUD „RoÄ“ u meÄ‘uvremenu je promijenio ime u KUD „Istarski željezniÄar“, a nekoliko godina nakon smrti Renata Pernića svom osnivaÄu odaje poÅ¡tovanje nazivajući DruÅ¡tvo njegovim imenom – KUDŽ „Renato Pernić“. Taj je KUD i ove godine bio organizatorom 30. susreta „Z armoniku v RoÄ“, održanom u subotu i nedjelju 12. i 13. svibnja 2018.
Prvi susret prerastao je u tradiciju godiÅ¡njih susreta, svake druge nedjelje u svibnju, pod nazivom „Z armoniku v RoÄ“, a na susrete je dolazilo sve viÅ¡e i viÅ¡e sviraÄa: znalo ih je biti i preko 80 na jednom susretu. Za drugi susret RoÄani su izgradili posebnu pozornicu, a onda su se godinu za godinu dogaÄ‘ale nove stvari, izgraÄ‘ena je kamena govornica, kamene skulpture harmonike, basja, violine i klarineta kipara Å ime Vidulina u roÄkom parku, osnivane su galerije, umirovljeni strojovoÄ‘a Pino KrulÄić osnovao je privatni željezniÄki muzej, a nedavno je jedan mladi poduzetnik otvorio i biskoteku – prodavaonicu autohtonih proizvoda, meÄ‘u kojima se može naći i poznata biska – rakija od imele. Tako je uz trieÅ¡tine u RoÄu rasla kulturna, gospodarska i turistiÄka ponuda.
Od prvoga dana u organizaciju je bilo ukljuÄeno mnoÅ¡tvo željezniÄara, a sada, kada je većina njih umirovljena, „knjiga se svela na dva slova“ – prometnika Franka Bernobića iz HŽ Infrastrukture, koji brine o sviraÄima i Dorijana Buždona iz HŽ Carga koji je jedan od dvojice sviraÄa trieÅ¡tinke koji je nastupio na svih 30 susreta! Drugi „jubilarac“ je Mario Kotiga, koji je rekao da će, unatoÄ poodmaklim godinama, dolaziti na susret „..sve dok bude disao“. Jer, jednom kad doÄ‘eÅ¡ na susret harmonikaÅ¡a u RoÄ, viÅ¡e ne propuÅ¡taÅ¡ sljedeći!
OvogodiÅ¡nji jubilarni 30. susret poÄeo je u subotu 12. svibnja na veÄer otvorenjem izložbe slika i fotografija Älanova Udruge željezniÄara slikara “Plavo svjetlo” i izložbom fotografija o povijesti harmonikaÅ¡kih susreta u Domu kulture u RoÄu. VeÄer je zavrÅ¡ila revijalnim koncertom svjetskih prvaka u sviranju trieÅ¡tine i zabavom uz „Farabute“ i „Vatrogasce“. Nedjelja 13. svibnja poÄela je nastupima „Pihalnog orkestra“ iz DivaÄe, mladog PuhaÄkog orkestra ŽKUD „Renato Pernić“ i plesne grupe “Roxy Dance“ iz RoÄa, ansambla „Gremo plesat“ iz Kopra i nastupom mladih harmonikaÅ¡a iz „Kulturnog druÅ¡tva harmonikarjev“ iz Izole.
SrediÅ¡nji dogaÄ‘aj, nastup pedesetak sviraÄa harmonika, ali i bajsa, violine, klarineta i drugih instrumenata, održan je poslije podne u Domu kulture jer zbog kiÅ¡e nisu mogli nastupiti na otvorenoj pozornici roÄkoga Placa. Nakon sastava domaćih gunjaca „Arkul“ i nastupa „jubilaraca“ Buždona i Kotige, redali su se stari i mladi sviraÄi trieÅ¡tina meÄ‘u kojima su bile i samo dvije sviraÄice Milica TuÅ¡evljak i Vanesa Jakac, dva braÄna para Ivan i Loredana IvanÄić iz Izole te Mario i Divna KontoÅ¡ić iz Barbana, a Branko Zlatić, kao vokalnu pratnju svojoj harmonici, na pozornicu doveo je osamdesetogodiÅ¡nju mamu! Da tradicija neće zamrijeti dokazuju „mlade snage“ koje su u svoj nastup unijele jednako žara kao i njihovi stariji uzori. NajmlaÄ‘i su bili Fran KuÅ¡turin (7), Å tefan ÄŒerneka (8), Aleks Hrvatin (9), Vanesa Jakac (13) i Dorijan BreÄević (13), koji je za svoju odliÄnu svirku na pradjedovoj harmonici zaslužio i titulu „muÅ¡kardina trieÅ¡tinke“. Najmanju harmoniku na susret donio je Andrej Gropajc, a najstariju je svirao Mauro JaÄić: 150 godina joj je tek! Pored njih bilo je tu mnoÅ¡tvo poznatih sviraÄa sa ranijih susreta koji su na svojim malim žutim, plavim, zlatnim, crvenim… harmonikama izvodili valcere, polke, marÄe, balune, a meÄ‘u njima bio je i Mitja Kodarin koji je, kao Å¡esnaestogodiÅ¡njak, nastupio na prvom i joÅ¡ desetak sljedećih susreta.
Iako su svi zaslužili nagrade za dugovjeÄnost, Davor Grabar, predsjednik ŽKUD-a „Renato Pernić“, posebnim je priznanjima nagradio sviraÄe na svim susretima Maria Kotigu i Dorijana Buždona te pokretaÄa i voditelja svih susreta Vladu Pernića. A zahvalnice za dugogodiÅ¡nju suradnju i potporu dobio je župan Istarske županije Valter Flego i gradonaÄelnik Buzeta SiniÅ¡a Žulić, koji od prvoga dana podupiru manifestaciju, talijanska udruga sviraÄa dijatonskih harmonika AMISAL, Udruga slikara željezniÄara “Plavo svjetlo” iz Zagreba te osobno predsjednica Udruge Tanja Horvat i Vlatka Å korić iz HŽ Infrastrukture.
Kao i uvijek, susret je zavrÅ¡io revijalnim nastupom svjetskih prvaka, a ovoga puta Äudesne melodije izvodili su Istrijan Leonardo Rojnić i Talijani Michele Patacchiola i Manuel Scrpita.
Fotografije: Vlatka Å korić i Dragutin StaniÄić



