Savez za Željeznicu

30 godina harmonikaške tradicije u Roču

30 godina harmonikaške tradicije u Roču

U trideset godina kroz susrete svirača trieština u malom istarskom gradu Roču, prošlo je 150 svirača, a već je njih 60 umrlo. Ali tradicija ide dalje jer trieštinku svira sve više mladih ljudi, a otimanje tradicijske glazbe i glazbala zaboravu može se zahvaliti ročkoj manifestaciji „Z armoniku v Roč“, koja se već trideset godina održava svake druge nedjelje u svibnju!

A sve je počelo 7. svibnja 1989. na ročkom Placu gdje se, s namjerom obnavljanja sviranja tradicijskog instrumenata dijatonske harmonike, popularno zvane trieštinka (jer su se gradile u Trstu), okupilo 15 svirača iz Hrvatske, 3 iz Slovenije i 2 iz Italije. Poticaj za svirku dali su im članovi tadašnjeg željezničarskog KUD-a „Roč“, muzikolog Renato Pernić i novinar, književnik i turistički radnik Vlado Pernić. ŽKUD „Roč“ u međuvremenu je promijenio ime u KUD „Istarski željezničar“, a nekoliko godina nakon smrti Renata Pernića svom osnivaču odaje poštovanje nazivajući Društvo njegovim imenom – KUDŽ „Renato Pernić“. Taj je KUD i ove godine bio organizatorom 30. susreta „Z armoniku v Roč“, održanom u subotu i nedjelju 12. i 13. svibnja 2018.

Prvi susret prerastao je u tradiciju godišnjih susreta, svake druge nedjelje u svibnju, pod nazivom  „Z armoniku v Roč“, a na susrete je dolazilo sve više i više svirača: znalo ih je biti i preko 80 na jednom susretu. Za drugi susret Ročani su izgradili posebnu pozornicu, a onda su se godinu za godinu događale nove stvari, izgrađena je kamena govornica, kamene skulpture harmonike, basja, violine i klarineta kipara Šime Vidulina u ročkom parku, osnivane su galerije, umirovljeni strojovođa Pino Krulčić osnovao je privatni željeznički muzej, a nedavno je jedan mladi poduzetnik otvorio i biskoteku – prodavaonicu autohtonih proizvoda, među kojima se može naći i poznata biska – rakija od imele. Tako je uz trieštine u Roču rasla kulturna, gospodarska i turistička ponuda.

Od prvoga dana u organizaciju je bilo uključeno mnoštvo željezničara, a sada, kada je većina njih umirovljena, „knjiga se svela na dva slova“ – prometnika Franka Bernobića iz HŽ Infrastrukture, koji brine o sviračima i Dorijana Buždona iz HŽ Carga koji je jedan od dvojice svirača trieštinke  koji je nastupio na svih 30 susreta! Drugi „jubilarac“ je Mario Kotiga, koji je rekao da će, unatoč poodmaklim godinama, dolaziti na susret „..sve dok bude disao“. Jer, jednom kad dođeš na susret harmonikaša u Roč, više ne propuštaš sljedeći!

Ovogodišnji jubilarni 30. susret počeo je u subotu 12. svibnja na večer otvorenjem izložbe slika i fotografija članova Udruge željezničara slikara “Plavo svjetlo” i izložbom fotografija o povijesti harmonikaških susreta u Domu kulture u Roču. Večer je završila revijalnim koncertom svjetskih prvaka u sviranju trieštine i zabavom uz „Farabute“ i „Vatrogasce“. Nedjelja 13. svibnja počela je nastupima „Pihalnog orkestra“ iz Divače, mladog Puhačkog orkestra ŽKUD „Renato Pernić“ i plesne grupe “Roxy Dance“ iz Roča, ansambla „Gremo plesat“ iz Kopra i nastupom mladih harmonikaša iz „Kulturnog društva harmonikarjev“ iz Izole.

Središnji događaj, nastup  pedesetak svirača harmonika, ali i bajsa, violine, klarineta i drugih instrumenata, održan je poslije podne u Domu kulture jer zbog kiše nisu mogli nastupiti na otvorenoj pozornici ročkoga Placa. Nakon sastava domaćih gunjaca „Arkul“ i nastupa „jubilaraca“ Buždona i Kotige, redali su se stari i mladi svirači trieština među kojima su bile i samo dvije sviračice Milica Tuševljak i Vanesa Jakac, dva bračna para Ivan i Loredana Ivančić iz Izole te  Mario i Divna Kontošić iz Barbana, a Branko Zlatić, kao vokalnu pratnju svojoj harmonici, na pozornicu doveo je osamdesetogodišnju mamu! Da tradicija neće zamrijeti dokazuju „mlade snage“ koje su u svoj nastup unijele jednako žara kao i njihovi stariji uzori. Najmlađi su bili Fran Kušturin (7), Štefan Černeka (8), Aleks Hrvatin (9), Vanesa Jakac (13) i Dorijan Brečević (13), koji je za svoju odličnu svirku na pradjedovoj harmonici zaslužio i titulu „muškardina trieštinke“. Najmanju harmoniku na susret donio je Andrej Gropajc, a najstariju je svirao Mauro Jačić: 150 godina joj je tek! Pored njih bilo je tu mnoštvo poznatih svirača sa ranijih susreta koji su na svojim malim žutim, plavim, zlatnim, crvenim… harmonikama izvodili valcere, polke, marče, balune, a među njima bio je i Mitja Kodarin koji je, kao šesnaestogodišnjak, nastupio na prvom i još desetak sljedećih susreta.

Iako su svi zaslužili nagrade za dugovječnost, Davor Grabar,  predsjednik ŽKUD-a „Renato Pernić“, posebnim je priznanjima nagradio svirače na svim susretima Maria Kotigu i Dorijana Buždona te pokretača i voditelja svih susreta Vladu Pernića. A zahvalnice za dugogodišnju suradnju i potporu dobio je župan Istarske županije Valter Flego i gradonačelnik Buzeta Siniša Žulić, koji od prvoga dana podupiru manifestaciju, talijanska udruga svirača dijatonskih harmonika AMISAL, Udruga slikara željezničara “Plavo svjetlo” iz Zagreba te osobno predsjednica Udruge Tanja Horvat i Vlatka Škorić iz HŽ Infrastrukture.

Kao i uvijek, susret je završio revijalnim nastupom svjetskih prvaka, a ovoga puta čudesne melodije izvodili su Istrijan Leonardo Rojnić i Talijani  Michele Patacchiola i Manuel Scrpita.

Fotografije: Vlatka Škorić i Dragutin Staničić

© 2018 Savez za Željeznicu