Wolfgang Kraus: “Lokalne linije za stanovniÅ¡tvo imaju i psiholoÅ¡ki znaÄaj”
Wofgang Kraus je fotograf amater iz njemaÄke pokrajine Bavarske koji uz voÄ‘enje redovnog posla u obiteljskoj pekari u Waldmünchenu u Bavarskoj Äesto pronaÄ‘e i dovoljno vremena za svoju ljubav prema fotografiji. Ono Å¡to fotografira je u najvećoj mjeri željeznica, te druÅ¡tveni i kulturni mikrokozmos vezan uz nju. Uz kratki osvrt na njegovu nedavnu izložbu u Zagrebu donosimo i kratki intervju s autorom.
U rujnu je 2014. godine samostalno izlagao u galeriji „U predvorju“, koja se nalazi u samom predvorju zgrade HŽ Infrastrukture u Mihanovićevoj u Zagrebu. Izložbu je popratio i pristojan interes medija, Äak i državne televizije, no to nikako ne Äudi kada se u obzir uzme sve ono Å¡to su izložene fotografije prikazale. Izložba „Hrvatski zaboravljeni krajevi i njihove željeznice“ umjetniÄka je priÄa koja prelazi okvire same željeznice, te hrabro, a istovremeno i suptilno propituje sadaÅ¡njost pa i budućnost ruralnih hrvatskih regija. Wolfgang fotoaparatom vrlo vjeÅ¡to, poetski i s izraženim osjećajem za važne detalje već dugi niz godina bilježi hrvatske ruralne kolodvore, vlakove, ljude i razne ljudske aktivnosti na kolodvorima. Rezultat njegovih umjetniÄkog „lutanja“ priÄa je koja ne ostavlja promatraÄa ravnoduÅ¡nim, već vrlo jasno prikazuje krajeve koji su sve zapuÅ¡teniji, sa sve manje ljudi i aktivnosti, a paralelno s time sa sve zapuÅ¡tenijim kolodvorima i sve starijim i sve rjeÄ‘im vlakovima.
U korist kvalitete Äitave priÄe ide i Äinjenica da su sve fotografije izraÄ‘ene analognim, filmskim fotoaparatima i u crno-bijeloj tehnici. To je joÅ¡ jedna posebnost jer specifiÄnosti analognog zapisa teÅ¡ko je emitirati koristeći digitalnu tehniku. Filmski tonovi i kontrasti tako na Äitavu priÄu donose joÅ¡ jedan fini sloj „patine“ koja Äitavoj priÄi odumiranja slabo naseljenih krajeva Å¡irom Hrvatske daje joÅ¡ jednu dodatnu vrlo snažnu notu.
I valja joÅ¡ spomenuti da je Wolfgang u svom fotografskom radu izraziti perfekcionist, kako u slaganju kadra, tako i u izradi fotografija. Kadrovi su odliÄno odmjereni i izbalansirani, glavni objekti na njima nisu prenaglaÅ¡eni već su dobro uklopljeni u elemente iz prvog plana i pozadine.
Wolfgang se za „željezniÄku fotografiju“ zagrijao kao djeÄak kada je 1985. godine bio na proslavi 150. godina željeznice u NjemaÄkoj. ViÅ¡e o tome kako je joÅ¡ povezan sa Hrvatskom i joÅ¡ nekim detaljima svog života i rada govori sam autor u nastavku:
 Savez za željeznicu: Å to poruÄuje vaÅ¡a izložba „Hrvatski zaboravljeni krajevi i njihove željeznice?“
Wolfgang Kraus: Moja želja je bila staviti fokus na željezniÄke linije koje nisu na vrhu prioriteta HŽ-a, a Äak niti prijatelja željeznice. Ali za lokalno stanovniÅ¡tvo ove linije imaju ne samo praktiÄno nego i psiholoÅ¡ko znaÄenje Å¡to se moglo i vidjeti na otvorenju pruge Osijek – Vinkovci.
 SZŽ: Na koji naÄin je doÅ¡lo do ljubavi prema hrvatskim zaboravljenim krajevima i željeznicama?
WK: Sa Slavonijom sam povezan od 1992. godine kad sam prvi put doÅ¡ao u Hrvatsku kao gost u obitelj moje sadaÅ¡nje supruge. Prilikom posjeta njenoj Å¡iroj obitelji koja potjeÄe iz IstoÄne Slavonije i bila je prognana za vrijeme rata, vidio sam i zavolio taj dio Hrvatske . Kroz moje fotografske ekskurzije upoznao sam malo viÅ¡e i Dalmatinsku Zagoru. Jako me se dojmila Å¡to se tiÄe njenog krajolika i kroz sudbine ljudi podsjetila me na Slavoniju.
SZŽ: U svojem radu koristite iskljuÄivo analognu tehniku, dakle, snimate iskljuÄivo filmovima. Možete li objasniti vlastite preferencije prema „analogiji“?
WK: Slikam već 20 godina analogno i nisam do sada naÅ¡ao niti jedan dobar razlog da preÄ‘em na digitalno fotografiranje. Osobito zato jer uživam izraÄ‘ivati crno – bijele slike u mojoj mraÄnoj komori.
SZŽ: Koji su glavne poruke koje inaÄe želite izreći kroz svoj fotografski rad?
WK: Kao prvo, ja volim fotografirati i to Äinim za moju duÅ¡u. Ako kroz moje radove uspijem na druge prenijeti oduÅ¡evljenje željeznicom, bio bih viÅ¡e nego zadovoljan.
SZŽ: Kako putujete do Hrvatske kad dolazite iz NjemaÄke i zaÅ¡to?
Kad smo živjeli u Münchenu putovali samo uvijek s Mimarom ili s Lisinskim do Zagreba.
WK: Od kad živimo u Waldmünchenu i imamo djecu, putujemo samo autom jer nam vremenski treba puno manje. Osim toga sa dvoje djece i prtljagom je gotovo nemoguće 2 do 3 puta presjedati.
“Karlovac je broj jedan na listi hrvatskih kolodvora”
SZŽ: Možete li nam pružiti top listu hrvatskih kolodvora i zašto baš te?
WK:
- Karlovac – zbog depoa, Å¡inobusa i dragih željezniÄara
- Zagreb – prekrasan grad i prekrasan kolodvor
- GaboÅ¡ – kompletni slavonski kolodvor sa skladiÅ¡tem, Äardakom, dvoriÅ¡tem, ali na žalost i bez željezniÄara.
SZŽ: Koje su po Vama glavne razlike koje ste primijetili na sjeveru i jugu Hrvatske u kontekstu željeznice?
WK: Na jugu su viÅ¡e navikli na fotografiranje i otvoreniji su. Kad bih u Slavoniji izvadio stativ Äesto bi doÅ¡ao RVR i prije nego Å¡to bi stativ stajao. A kad bi shvatili da sam „slavonski zet“ i da imam dopuÅ¡tenje odmah bi se promijenilo njihovo ponaÅ¡anje.
SZŽ: Koje su prema vaÅ¡em umjetniÄkom viÄ‘enju glavne razlike izmeÄ‘u željeznice u Hrvatskoj i Bavarskoj?
WK: U Hrvatskoj se može joÅ¡ naći puno detalja kojih se ne može viÅ¡e vidjeti u Bavarskoj, na primjer rampe na željezniÄkim prelazima koji se ruÄno pokreću.
S druge strane, za puno hrvatskih željezniÄkih linija postoji opasnost da se ukinu.
Radi totalno drugaÄijeg naÄina financiranja, željezniÄki putniÄki promet u Bavarskoj je dosta moderan i budućnost mu je sigurna.
SZŽ: Vodite i pekaru, koja je već 4. generaciju u vlasniÅ¡tvu vaÅ¡e obitelji. Jeste li otkrili neki recept prilikom boravka u Hrvatskoj, planirate li raditi i peciva sa željezniÄkom tematikom (u obliku vagona, etc.)?
WK: Sam proizvod se mora orijentirati na mušterije a ne na vlasnika i njegov hobi. No mi isprobavamo trenutno kifle s kukuruzom za koje mislimo da će se svidjeti i našim mušterijama.
SZŽ: Planirate li i druge izložbe uskoro?
WK: Za 2015. g je neÅ¡to u planu zajedno sa Dragutinom StaniÄićem, ali je joÅ¡ prerano govoriti o tome.
Uvodni tekst: A. KleÄina
Intervju: A. PaÅ¡alić i A. KleÄina
Fotografije: Wolfgang Kraus




