Peti forum IPC – „Uzeti stvar u svoje ruke“
U povodu 5. listopada, Dana Hrvatskih željeznica, u Hrvatskoj gospodarskoj komori 3. listopada 2011. održan je V. forum Intermodalnoga promotivnog centra Dunav-Jadran pod pokroviteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor. U sklopu foruma predstavljeno je novo izdanje IPC-a – „Intermodalni prijevoz putnika i robe, infrastruktura, reindustrijalizacija i stvaranje novih vrijednosti u Hrvatskoj“, a potom je održan okrugli stol na temu Intermodalni prijevoz i industrija kao dio vizije razvoja Hrvatske.
Knjiga govori o glavnim trendovima u prijevozu putnika i roba u Hrvatskoj u posljednjih 25 godina, kao i o stanju, mogućnostima i izazovima koji stoje pred intermodalnim prijevozom. Vrijeme koje se u knjizi analizira upravo je vrijeme nastajanja i razvoja intermodalnoga prijevoza i podaci govore da je danas u Hrvatskoj željeznica najslabija karika u intermodalnom lancu. Knjigu je uredila Zrinka Vranar a tekstovi su rad autorskog tima Äiji je voditelj bio glavni tajnik IPC-a mr. sc. Dragutin Å ubat. Svi govornici, meÄ‘u kojima su bili predsjednik Uprave HŽ Holdinga Zlatko Rogožar, dr. sc. Dubravko RadoÅ¡ević s Ekonomskog instituta, Marijan Drempetić, Älan UO IPC-a, prof. dr. sc. Tomislav Josip Mlinarić s Fakulteta prometnih znanosti te državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Danijel Mileta, pohvalno su se izrazili o knjizi vrijednoga sadržaja koja je nastala timskim radom nekoliko željezniÄkih entuzijasta. Primijećeno je da takva istraživanja iz entuzijastiÄke sfere trebaju prijeći u profesionalnu, kako bi se prijedlozi izneseni u knjizi i realizirali.
Foto: D. StaniÄić
Sudionici okruglog stola predsjednik Nadzornog odbora KonÄar elektroindustrije Božidar Piller, prof. dr. sc. Petar Biljanović, predsjednik Programskog odbora MIPRO te publicist i konzultant mr. sc. Zdravko MrÅ¡ić,  rekli su da knjiga pokazuje viziju prometnog razvitka u Hrvatskoj i može poslužiti kao dobra podloga politiÄarima koji o željeznici uglavnom govore prigodniÄarski uoÄi izbora, a kad osvoje vlast dižu ruke od nje jer su željezniÄki projekti duži od jednoga mandata. I do sada je postojala vizija prometnoga razvitka, ali ona nije realizirana, dapaÄe u velikom je raskoraku izmeÄ‘u planiranoga i ostvarenoga. Kako je Äesto gospodarska kriza opravdanje i za stvari koje s njom nemaju veze, svaki je sudionik pokuÅ¡ao dati svoje viÄ‘enje rjeÅ¡enja koje će nas sve skupa pokrenuti naprijed.
Struka ima odgovore i rjeÅ¡enja meÄ‘u kojima je naglaÅ¡eno da nam treba stabilni rast gospodarstva, strategija obnove industrije, srednjoroÄna strategija prometnog razvitka, da se željezniÄari trebaju okrenuti tržiÅ¡tu jer su predugo uživali u vremenu monopola i iskoristiti koncentraciju znanja koju imaju. Svi su se složili da je prijevoz znaÄajna gospodarska grana koja ima stvarno tržiÅ¡te, ali je bio pogreÅ¡an dosadaÅ¡nji trend favoriziranja cestovne infrastrukture. Naime, već je dobro poznato da su u proteklih deset godina sredstva izdvojena za gradnju cesta bila dva puta veća od planiranih, a da je u željeznicu uložena svega trećina planiranih sredstava. Davanje prvenstva uslužnim djelatnostima dovelo je do slabljenja industrijske proizvodnje zbog Äega je neophodna reindustrijalizacija Hrvatske u kojoj bi Å¡ansu trebala dobiti željezniÄka traÄniÄka industrija koja se dokazala uspjeÅ¡nim proizvodnim programima, osobito u zadnje vrijeme izgradnjom prototipova putniÄkih vlakova. Bez domaćih referenci nema ni statusa na inozemnom tržiÅ¡tu. Proizvodi, s referencijama dokazanim na domaćim prugama, svoje mjesto mogli bi naći i kod inozemnih prijevoznika. ŽeljezniÄki projekti veliki su i skupi zahvati sa sporim povratom uloženog kapitala pa je stoga jedino pravo rjeÅ¡enje donoÅ¡enje nacionalne strategije obnove industrije i prometnoga razvitka koju bi donio Sabor RH te se ona ne bi mijenjala ovisno o politiÄkim opcijama koje su na vlasti.
Foto: D. StaniÄić
Dio sudionika spomenuo je to da je cestovna infrastruktura „bolje proÅ¡la†jer je imala iza sebe cestovni i graÄ‘evinski lobi. To donekle može biti dio izgovora, ali ne može promijeniti stvari. Zato je potrebno, reÄeno je, “uzeti stvari u svoje rukeâ€, utjecati na stvaranje politiÄkih odluka kojima bi željezniÄki prijevoz dobio primjeren tretman, sukladan europskim trendovima i ciljevima iz Bijele knjige EU koja preporuÄuje da se do 2050. godine oko 50 posto teretnog cestovnoga prijevoza na udaljenostima većim od300 kilometarapreusmjeri na željeznicu. Intermodalni prijevoz, u kojem će okosnica prijevoza biti brod i željeznica, ujedno je i odgovor na pitanje kako do održivog gospodarstva.
Vlatka Škorić


